Put u kolevku civilizacije - Egipat "Land of majesty, where the heavens smile. Jewel of mystery, shining by the Nile!" Egipat je zemlja sa tradicijom, kolevka stare i slojevite civilizacije, ali malo je zaustaviti se samo na tome. To je sada kolevka mira, sreće i izazova, mesto gde sve izgleda moguće, a preživeli su mnoge drske osvajače, stare i nove vere, epidemiju kuge, Napoleonove vojne arheologe koji su odnosili karijatide i obeliske, svetske vucibatine koje su krale za najpoznatije muzeje, ovde su prašinu dizale i vojske, ali turiste dočekuju kao dar sa neba. Vode o njima računa, jer su im dragoceni i učiniće sve da se osećaju prijatno, da se opuste i uživaju u svemu što ova prelepa zemlja nudi, darivajući nesebičnu ljubaznost i poštovanje. Uostalom, šta je za njih stotinak godina kolonijalizma u poredjenju sa hiljadama godina civilizacije?! Zbog toga zaboravljaju istorijske nevolje, a i ne isplati se ružna prošlost. Broj stanovnika je oko 85 miliona, a samo 6% zemlje je naseljeno dok je ostalo pustinja. Zvanični jezik je arapski i većina stanovnika je muslimanske veroispovesti, dok hrišćani - Kopti čine 10-12% stanovništva i možete ih prepoznati tako što malo iznad dlana imaju istetoviran krst. Hrišćani i muslimani u Egiptu imaju lep odnos, kako meduljudski tako i poslovni. Egipat prvo čine mirisi. To nije mediteranska mešavina čempresa, mora i ruzmarina, već beskrajnog prostranstva nebesa i pejzaža pomešanog sa začinima Istoka, prelepih petunija sa opojnim mirisom vanile, mirisom mora i slatkastim dimom iz nargila. Ovu zemlju čini i Nil koji protiče okružen poljima papirusa i šećerne trske. I dok je ova reka poput sunca darivala život više nego bilo koja druga na globusu, najveće iznenadjenje je, da je pustinja na ivici Crvenog mora postala prvorazredni darodavac života u savremenom Egiptu. Najčistije svetsko more je odlukom egipatskog parlamenta proglašeno kolevkom turizma, a Hurgada i Šarm El Šejk – džek pot u svetskoj igri privlačenja gostiju. Egipat, u jednoj godini, zaradi oko 10 milijardi dolara od turizma zahvaljujući poseti od 12 miliona ljudi, koji su poput starih Egipćana krenuli za suncem i njegovim blagodetima. Posećuju ga svi. Englezi, Nemci, Holandjani, Francuzi, Italijani, takodje Amerikanci i Japanci koji pokušavaju da povežu stari i novi Egipat, ali im ne ide, mešaju Orijent i faraonsko nasledje i uopšte se ne cenkaju. To ljuti ovdašnje trgovce koji trgovačke pregovore smatraju važnim ritualom. Tu su i Rusi i mlade ruske balerine i plesači, koji pored modernog plesa, veoma vešto igraju i trbušni ples. Savremeni turizam na Mediteranu i Bliskom istoku je neodvojiv od trolista: idealna klima, idealni hoteli sa plažama i idealni ostaci starih civilizacija. Egipat ima sve to, jer tamo gde Nil uvire, gde su piramide zaštitni znak, slučajni prolaznici i svetski putnici počinju da žive mit. Sve o cemu ću pisati u ovom postu, vezano za mesta, objekte i ljude je iz mog ličnog iskustva, i bez ikakvog interesa ili nečije reklame. Jednostavno, moje iskustvo koje želim da podelim, možda nekom zatreba kad krene za Egipat. *** Bilo je to uzbudljivo spremanje i pakovanje za drugi kontinent, totalno drugačiju kulturu. Umesto varljivih prolećnih temperatura u Beogradu, pakujemo kupaći i odlazimo u Afriku, ranim jutarnjim čarter letom Air Cairom (6.30h) sa izuzetno zgodnom stjuardesom i ništa manje zgodnim stjuartom. :) Kada sletite, na aerodromu se plaća Egipatska viza u iznosu od 25$ i najbolje je da imate tačan pripremljen iznos, mada imaju tu menjačnicu pa i nije problem ukoliko nemate. Prvi utisak o Egipćanima je da su veoma duhoviti, ali verovatno će vam se desiti da istu foru čujete više puta kod različitih ljudi, mislim da im je omiljena “Nice to meet me”, umesto “Nice to meet you”. :D Na razne načine će pokušati da vas pridobiju ili izmame osmeh na licu, pa kad im kažete da ste iz Srbije neretko ćete čuti: “Kako si? Dobro je”.. “Do jaja”.. “Srbija do Tokija”.. “Dobra riba”..svačemu su ih naši turisti naučili. To je takav narod, ume da te uveseli, ume da ti proda, ume da ti objasni smisao života u jednom pogledu. Oni su srećni i rade iz sreće. Iznenadila nas je, a i rastužila činjenica da se prosečna mesečna plata po čoveku kreće od 30 do 50 eura, u Kairu i većim gradovima oko 80 eura, a u hotelima do 130 eura. Medjutim, ljubaznije osoblje nećete sresti ni na jednoj destinaciji. Ako vam neki Egipćanin pokaže rukom na neki spomenik ili sliku, očekuje bakšiš. Ako vam pokloni nešto "for free" ili vas fotografiše, očekuje bakšiš. Jednostavno, oni žive za bakšiš. Bakšiš je zapravo institucija koja obezbedjuje preživljavanje mnogima. Ako ste mislili da ćete proći neprimećeni, prevarili ste se, jer ćete dobiti milion i jedan kompliment sa nasmejanih lica Egipćana. Zvanična valuta je egipatska funta (le) i novac je najbolje menjati u ovlašćenim menjačnicama ( 1euro=20 le…1$=17 le ). Cenkanje je neizbežno, ma koliko naporno bilo, proizvod možete pazariti 3-4 puta jeftinije. Vremenska zona je ista kao kod nas, tako da ne morate pomerati sat. Voda je bakterološki i hemijski ispravna, ali nije za piće, jer sadrži amebe na koje naša crevna flora nije navikla. U slučaju stomačnih problema, farmaceuti preporučuju lek “Antinal” koji možete kupiti u svakoj apoteci po ceni od 10 funti. Moj savet je, ako imate osetljiv stomak, da počnete sa uzimanjem nekog probiotika nedelju dana pre puta, takodje i sve vreme boravka u Egiptu, kako bi izbegli dijareju i stomačne tegobe. Mi smo prošli bez ikakvih problema, stim što smo izbegavali led i hladan nes, koje prave od njihove vode. Vreme ume da bude promenljivo, tako da ima dana koji su izuzetno topli do 38*C i neko ko ima osetljivu kožu, preporučujem, da ponese kremu za sunčanje i na izlete, jer je sunce jako… a ima i vetrovitih do 28*C, gde taj severni i severozapadni vetar čini da dani i noći budu prijatnije, toliko da ponekad zahtevaju noću duge rukave. Tako da nama u aprilu klima uredjaj nije bio potreban, jer je bilo idealno za spavanje. Ovakvo vreme je karakteristično za proleće, jesen i zimu, dok su leta tropska sa paklenim vrućinama do 48*C. Hotel Long Beach Resort ex Hilton Naš smestaj je bio u Hurgadi, u hotelu Long Beach Resort ex Hilton o kojem, zaista, imamo prelepe utiske. Ovaj hotel je, ustvari, jedan mali gradić na obali mora, jer je ceo kompleks sastavljen od glavne hotelske zgrade sa dva velika trakta, izmedju kojih su bazeni, i 101 tipske jednospratne vile kaskadno rasporedjene. Sve je to smešteno u ogromnu jako lepo osmišljenu i negovanu baštu. Od kapije do ulaska u recepciju je parking, klinika, restoran "Podium", teniski tereni i parking za male automobile na struju koji služe za prevoz u lokalu i sa kojima se, po porudžbini, možete voziti na plažu ili već gde želite. Imali smo osećaj kao da smo u nekom malom živopisnom mestu. Ulaz Moram da vam pišem nekim redom. Kad dodjete u hotel, odmah na ulazu u recepciju, je šema resorta. Možete da tražite primerak radi bolje orijentacije, ali nije neophodno, jer u svakom delu kompleksa imate putokazne table. Lobi kod recepcije je velik i prepun radnjica sa suvenirima, majicama, pantalonama, haljinama...,začinima, mirisima. Ovde smo zaista ispekli zanat za cenkanje, što uključuje sve butike, suvenirnice, čak i apoteke i parfimerije, a ljudi umeju da vam približe svoj proizvod i održali su nam kompletnu prezentaciju o parfemima. Oni sve originalne parfeme drže u bočicama i parfem je uljaniji od onog koje u parfimerijama uzimamo u bočici sa prskalicom, tako da možete biti sigurni da će miris ovih parfema zaista ostati na vama duže od 24 časa. Već prvog dana smo kupili parfeme, Nefertiti i Tutankamon, ako ništa drugo, bar da mirišemo kao faraoni. :D Ima svega po malo, ali značajno je skuplje nego u gradu. Sve šljašti od dekoracija i čistoće! Naravno, tu je i menjačnica koja radi dvokratno, a kad ne radi imate automat. Ako želite u grad ili na neki izlet možete koristiti hotelski vozni park, koji odlično funkcioniše, a nalazi se takodje u lobiju, a ako pak želite da prodjete jeftinije, samo izadjete iz resorta i na putu hvatate taksi ili gradski prevoz kombijem. Devojka koja predstavlja agenciju bila nam je na raspolaganju svakodnevno za sva pitanja. Objasnila nam kako da odemo do grada, gde da kupujemo suvenire, koja taxi vozila su sigurna za vožnju. I naše letovanje je tada krenulo. Svakodnevno uživanje na plaži, sunčanje, hladna pića pored bazena. Šta smo više mogli da poželimo?! Lobi - Recepcija Prvo što vas dočeka na recepciji su široki osmesi recepcionara i tople reči dobrodošlice. Ponudili su nam sobu u vili, stavili narukvice i odvezli nas do smeštaja. "Naša" kuća je bila na trećem nivou, koji su ličili na visoke bedeme i do restorana u glavnoj zgradi bilo je oko 300m šetnje kroz park ili pored bazena. Soba nam je bila na prvom spratu… prelepa i prostrana i sve je funkcionisalo besprekorno. Higijena je bila zaista na visokom nivou. Svaki dan je sobar menjao posteljinu i peškire, prao kupatilo, sobu i terasu. Komaraca uopšte nije bilo. Svako veče su prolazili i ručno prskali, tako da ni jednu jedinu bubicu ili mušicu nismo videli. Kreveti su veoma komotni “king size” i vrlo udobni. Svakodnevno smo dobijali po 2 flaše vode ( ako vam je malo, tražite), nes kafu, kondezovano mleko, čaj i šećer. Takodje, pegla sa daskom za peglanje, sef, frižider i kuvalo sa šoljama su vam uvek na raspolaganju. U kupatilu sobar je stalno dopunjavao toalet papir, šampon, regenerator, gel za tuširanje, hidrantno mleko i kapu za tuširanje. Terase su prelepe, velike i natkrivene sa koje se pružao prelep pogled na vrt i more. Sobaru smo na krevetu ostavljali od 10 - 15 funti (60 - 100 dinara) svaki drugi dan, a on nam je priredjivao razna prijatna iznenadjenja…labudove od peškira, srca, cvetove i čamce sa laticama cveća. U hotelske vrtove se polaže jako puno vremena i pažnje. Sve je pokošeno, uredno podšišano, počišćeno i orezano, a svaka travka i grančica se pažljivo čisti i skuplja u kese. To je dragocena hrana za životinje. Kad izadjete iz resorta okolo je samo pustinja i o travi možete samo da sanjate. Ima više vrsta akacija koje su u cvetu. Crvenkasta.....pa ljubičasta....lepi plavi žbunovi....i još lepši ispred glavnog ulaza, gde možete da se odmorite u hladu. Tu su i palme raznih vrsta, oblikovano drveće, kaktusi, šarene mirisne petunije..i još mnogo lepog tropskog rastinja. Ako ste smešteni u trećem redu od mora, kao mi, iz parka ispred kuća pruža se lep pogled na more, a ako odatle pogledate prema hotelu, videćete ogromne žbunove raznobojnih bugenvilija. Ujutru se razcvrkutaju razne ptice, pa i poneki soko može da vas poseti. Ono što sve nas zanima, kada odemo u novo mesto, su more i plaže. Dužina čuvene plaže, hotela Long Beach, je 1,1 km, dok je ceo kompleks po dužini i širini mnogo veći. To je, ustvari, velika laguna oko koje je celom dužinom prema pučini koralni sprud o koga se odbijaju talasi. On se nalazi na oko 300-350 m od obale. Leva strana plaže je najveći plićak i u tom delu je jedan beach-bar, koji kao i svi ostali, radi do zalaska sunca. Plićak do kolena je oko 50-60 metara, pun roditelja sa bebama i malom decom koja se tu bezbedno kupaju. Verovatno je to jedan od razloga što se ovaj hotel zove "porodični", a zatim počinje dubina za plivanje sve do koralnog grebena. Desno od te plaže je ogromna nadugačka plaža nestvarno liht plave boje čija je dubina 3 metra. Tu skoro da ni nema plićaka. Svuda okolo su ležaljke i suncobrani, a nešto dalje je dubina 6 metara i u drugom delu prema otvorenom moru je greben oko koga su ribice. Takodje, suncobrana i ležaljki koliko hoćeš! Oko svakog je zaklon od bambusa i palminog lišća. Neke štiti od vetra, a neke od radoznalih pogleda. Pesak je, za naše pojmove neobične boje, crvenkaste. To je ustvari boja Sahare koja dopire do obala Crvenog mora. Medjutim, čim udjete u more, pesak je svetlo sivkaste boje na kakav smo navikli. More je toplije od čoveka, bukvalno. Providno. Iako umereno duva vetar, retko ima malih talasa, jer se zaustave na koralnom grebenu. Svuda okolo na plaži i kod bazena su kiosci u kojima možete uzeti ogromne peškire za plažu i pritom ostavljate svoje kartice za peškire, koje naravno dobijate nazad prilikom vraćanja peškira. Ako vam se pokvasi ili isprlja, vi ga zamenite! Nama je najinteresantniji deo plaže bio koralni greben na kraju mola. Sa mola se merdevinama spušta u vodu. Tu je poprilično duboko. More je neverovatne plave boje i bistro. Sundjeri, korali i raznobojne ribice i prelepo toplo more! To je teško opisati. Da li možete da zamislite da oko vas plivaju ribice, pa i veće ribe, zelene, plave, žute, crvene, sa prugicama, mašnicama...bezopasne? Crveni korali, žuti sundjeri ušuškani u koranom grebenu... kao da plivate u akvarijumu. Malo smo prošetali i do dela plaže koji je namenjen deci i sportovima na vodi. Za veću decu su mali "trotineti" na baterije, za omladinu tetovaže, a za najmladje lepo igralište. Tu su i animatori koji ih zabavljaju preko celog dana na plaži, a uveče je dečji šou. Uprkos pretežno muslimanskom stanovništvu i tradicijom pokrivanja 98% ženskog tela, niko neće biti preterano preneražen ili uvredjen ukoliko odlučite da budete u dvodelnom kostimu na plaži. Ovo, uistinu, važi samo za Hurgadu i Šarm el-Šeik, tako da se takva vrsta slobode ne preporučuje van ovih mesta. Verovatno se pitate zašto nema puno kupača?! To je zbog toga što u vreme ručka ili večere nećete naći skoro nikoga na plaži ili pored bazena...idealno za slikanje. U beach baru služe se sve vrste pića, razne kafe, čajevi, sladoledi i užine. Obično to bude roštilj, pizza, neki špageti, pomfrit i salate. Naravno i poneki kolač. Možete organizovano ići hotelskim brodovima na izlete, ili negde bliže čamcem. Izlet je na pučinu gde postoje brojna mesta sa plićacima i koralnim grebenima. U hotelu možete iznajmiti ronilačku opremu i učitelja ronjenja. Ako idete na izlet brodom, sve je uključeno u cenu. All inclusive usluga je bila veoma dobro organizovana. Postoje 4 velika restorana..Al Dente, Lotus, Marhaba i Podium i 12 beach, pool, lobi barova. Mogli ste da idete iz jednog u drugi bar i pijete šta hoćete i koliko hoćete...bilo da su to razne kafe, sokovi, piva, vina ili kokteli, pa čak i sva njihova domaća žestoka pića. Glavni restoran u prizemlju je "Lotus", gde smo obično doručkovali, ručali i večerali, koji je ukrašen mermernim stubovima sa pogledom na bazene. Ovaj restoran vam nudi internacionalnu kuhinju sa dečijim kutkom u svom sastavu i restoran na otvorenom. Oboje smo zaključili da je kvalitet i asortiman jela bio fantastičan i neverovatan. Od kuvanih, pečenih i prženih specijaliteta..do roštilja, morskih plodova, salata, sireva, priloga, preliva, kolača, voća…itd..itd..Mogao si da uzimaš koliko si hteo i koliko si puta hteo. Pored toga što je kuhinja vrlo raznovrsna, ukusna sa začinima, a i bez začina, gde je svako mogao sam sebi da začini koliko želi i da pronadje sebi šta mu odgovara. Restoran Lotus Restoran Al Dente Za vreme boravka možete rezervisati jednu večeru u a la carte restoranima "Podium" i “Marhaba”, što ulazi u cenu all inclusive usluge. U svim restoranima je odlična atmosfera. Restoran Marhaba U Podiumu kuvari spremaju obroke u staklenoj prostoriji i gledate ih dok prave raznorazne egzibicije! :) Restoran Podium Dočekali smo Vaskrs u Egiptu. Kopti, inače pravoslavni Egipćani, slave Vaskrs po julijanskom kalendaru. Za pravoslavne Egipćane karakteristično je da se okupe na Vaskrs u hramu u prilično velikom broju i zajedno sa horom pevaju pesme posvećene Isusu. Kopti naseljavaju dolinu Nila, čija Koptska crkva predstavlja jednu od najstarijih hrišćanskih crkava. Ima ih oko 10 miliona i kao i ostali pravoslavni narodi, Vaskrs dočekuju vaskršnjim postom u trajanju od 55 dana, nedjeljnom jutarnjom liturgijom i porodičnim ručkom. Najveća vaskršnja služba obavlja se u crkvi Svetog Marka u Kairu, koja je ujedno i centar Koptske crkve. Šam en nasim ( udisati vazduh ) je egipatski praznik koji potiče iz faraonskog doba, tj. prvi ponedeljak posle koptskog Vaskrsa. Slave ga svi Egipćani ( muslimani i Kopti ). Tako su na dan Vaskrsa, i dan posle, svi restorani bili dekorisani u Vaskršnjem duhu. Tu su bile i zeke od crne i bele čokolade, šarena jaja, peciva u bojama i još mnogo toga. Bilo je, zaista, predivno videti kako Egipćani slave pravoslavni Vaskrs! Kompleks ima 6 bazena različitih dubina, od kojih su nekoliko bazena spojeni kao nekim rečicama preko kojih prelazite mostićima, a ostrvca dobijena izmedju tih rečica su ukrašena palmama, cvećem i mirisnim petunijama, ležaljkama i suncobranima i sve to čini centralni deo izmedju dva trakta glavne zgrade. Mi kad izadjemo iz naše vile i krenemo oko 7 ujutru na doručak, prvo naidjemo na jedan veliki ovalni bazen, koji je podeljen sa delom za decu i koji je najbliži restoranu. Tada retko ima kupača. Ima plićaka od 45cm..100cm, a i bazena za plivanje preko 170cm. Svuda piše koja je dubina. Kako na plaži, tako i kod bazena postoji bar, gde možete da dobijete kafu, piće, sladoled i sendviče tj. užinu. Desno od samog ulaza u hotel je Aqua bar gde imate besplatan wifi 24/7, bilijar, apoteku, restoran, bazen i uveče žurku sa live DJ-em. Aqua bar Levo od ulaza su SPA centar, tursko kupatilo, masaže, salon lepote, teretana, tobogani, dečiji zabavni park i amfiteatar za razne šou programe, gde su svako veče, animatori organizovali večernju zabavu za decu, nakon čega je bio šou za odrasle. Zabavni i interesantni mladi ljudi, poreklom iz Rusije, se svakodnevno trude da i preko dana animiraju goste raznim sportskim aktivnostima ili plesom kod bazena ili na plaži. Priredjivali su nam arapske večeri i trbušne plesačice uz muziku koja vijuga izmedju palmi i suncobrana od suvih palminih grana. Još uvek mi odzvanja njihov poziv “Showtimeeee”, dok šetaju kompleksom ili plažom pozivajući na svoj šou. Znali su i da nas lično pozovu i ljubazno zamole da dodjemo…Naravno, išli smo! Amfiteatar Noću kompleks izgleda magično. Van resorta je pustinja! Medjutim, luksuzni resortovi se praktično redjaju duž mora, jedan za drugim sve do centra, zajedno sa velikim tržnim centrima i restoranima. Svuda okolo je pesak. Hurgada Hurgada u kojoj smo proveli nezaboravnih 15 dana, ne poznaje loš dan za kupanje i sunčanje tokom cele godine. Nebo je plavo, plavo i plavo, a Crveno more toplo i u svim mogućim nijansama plavog dela spektra. Posebna priča su hoteli različitih kategorija, ali svi udobni, s vrhunskom i diskretnom uslugom. Najzad, iz Hurgade svakodnevno odlaze konvoji autobusa i džipova u nezaboravne avanture kojima je, prvenstveno, posvećen i ovaj tekst. To je razumljivo, jer u svetu danas svi grade dobre hotele, svi imaju bazene i tobogane, suncobrane i kelnere koji vam na noge donose koktele sa maštovitim slamčicama, ali nemaju svi u zaledju nepreglednu pustinju, grobnice faraona, fascinantni Karnak i koralne sprudove. "Kako si", reći će vam na srpskom gotovo svaki trgovac u Hurgadi. Znaju sve jezike sveta kada je prodaja u pitanju. Iznenadiće vas još ponekom srpskom rečenicom pomešanom s engleskim i ruskim. Ipak, sve se razume. Ja sam tu da kupim, a oni da prodaju. Pa ko je veštiji u trgovini i čija tradicija cenjkanja doseže dubinu vekova?! A ima šta da se kupi. Hurgada je do pre 50 godina bila pustinja, more i malo naselje ribara sa hotelom u kome su odsedali evropski geolozi i arheolozi. Onda su došli neki pametni ljudi i rekli: "Imamo pesak i čisto more. Imamo hramove, piramide i arapsku kulturu. To je dovoljno. Izgradite hotele". I bi tako. Sve je zasnovano na večnim stvarima. I faraoni su mislili na večnost. I tako se priča vrti u beskraj kao oni drveni točkovi koji zahvataju vodu iz Nila. Hurgada je podeljena na tri dela - El Dahar (stari deo grada), Sakala (centar) i El Memša (novi deo grada). Glavna ulica u Hurgadi naziva se Šeraton (Sheraton), tu se nalazi mnoštvo prodavnica gde možete naći suvenire, pamuk, parfeme bez alkohola, restorane, Mc Donald’s, KFC kao i kafiće u kojima, primetićete, sede samo muškarci i puše nargilu ili šišu, kako se zove na arapskom. Radnjice su u prizemlju i njih maštovito sredjuju, dok je sprat nemalterisan, a na vrhu vire šipke od armature za sledeći sprat. Ako se gazda bude opet ženio da ima i sprat za novu ženu. Nikad neću zaboraviti kad smo u jednoj zabačenoj ulici u Hurgadi videli male česmice uz svaku palmu! Uveče, čovek zadužen za to pušta pomalo vode i tako zaliva palmu, po palmu! Šeraton ulica (Sheraton street) Što se tiče suvenira, postoje radnje poput Senzo i Cleopatra mola u kojima su cene fiksne i gde vas niko ne zamara i ne ubeduje da nešto kupite. Ja nisam tamo ništa kupila, jer pre svega, čini mi se da su cene više, a i poenta je kada otputujete da osetite kulturu lokalnog stanovništva, a to ćete u Egiptu upravo osetiti sa trgovcima. I ne brinite, ukoliko vas navalentno pozivaju u radnju, to ne znači da ce vam iseći glave ili da ćete završiti u belom roblju, nema potrebe za strahom, ali naravno ima za opreznost, kao i svuda u svetu. Kada udjete u radnju prvo će vas ponuditi pićem, najcešce čajem ili kafom i ne vole da ih odbijete, jer je to njihovo gostoprimstvo ili kako oni kažu „Egyptian hospitality“. Crni čaj i karkade odnosno čaj od hibiskusa najčešće upotrebljavaju, i ukoliko prihvatite njihovo gostoprimstvo pripremite se da ostanete minimum pola sata u radnji, oni vole da se druže da pričaju sa vama i naravno da vam prodaju nešto. Nama je jedan trgovac napisao naša imena na hijeroglifima, koje je jedno od najstarijih pisama poniklo u Egiptu, i nakon toga ponudio narukvice, ogrlice sa ugraviranim hijeroglifima, tako da imajte u vidu da je svaki poklon uvertira za dalju prodaju. Nikad nisam videla više suvenira nego u Egiptu. Na vas se obrušavaju mnogobrojne figure: stara božanstva, Kleopatre i faraoni, svete životinje, sfinge od oniksa, alabastera, slike na papirusu, znamenja na koži. Prodavci se kunu da je "hand made". Hajde da im verujemo. Moram i da napomenem da su njihovi muškarci navikli da vidjaju skroz pokrivene žene na ulici i kada vide normalno obučene devojke reaguju kao da ženu nikad nisu videli, dobacuju: "Šakira, šakira" (što kod njih znači - lepa), ali samo ih ignorišite. Svuda su zaposleni samo muškarci, njihove žene rade kao učiteljice, u državnim firmama, apotekama. Sam centar Hurgade je veoma haotičan. Ulice su bučne, vozači trube sirenama jedni drugima, kao i pešacima, nemaju ograničenje brzine, kako u gradu, tako i van grada, nemaju semafore, pešačke prelaze i treba pažljivo prelaziti ulicu, jer niko ne pušta pešake. Nisu iscrtane linije, pretiče se s pogrešne strane i neki voze sa ugašenim svetlima, bilo da je dan ili veče. Veoma opasno, za naš pojam, ali oni se neverovatno odlično snalaze i funkcionišu u saobraćaju. Za prevoz u Hurgadi najbolje je koristiti taxi iz hotela, koji funkcioniše non stop, cenu obavezno ugovoriti pre početka vožnje. Cene su od 10 do 25 funti, za odlazak i povratak, u zavisnosti od relacije. Mi smo od hotela do Šeraton ulice plaćali 15 le, to je naših 93 din. Taksisti u gradu se zaustavljaju pored vas nudeći vam vožnju, zovu “Sinjorita” ili “My friend”, ali ih treba ignorisati. Oni nemaju stalna mesta već samo kruže i trube. Ukoliko ipak želite da koristite gradski taksi, opet bi trebalo da ce cenkate za cenu vožnje. Kada kažemo da smo iz Srbije, a oni shvate da je to nešto kao ostatak Jugoslavije, odmah nas pozdravljaju sa: Tito, Naser. Istorija kada nije tragična baš je komična. Nema ni Tita, ni Nasera, ni Jugoslavije i iza svega toga nisu ostale ni večne piramide, ni Sfinge, već samo izbledelo sećanje. Primetila sam da dosta Egipćana govori ruski i to mnogo bolje nego engleski, takodje dosta naziva po gradu je na ruskom jeziku. Šetajući tako Šeraton ulicom, iznenadio nas je jedan trgovac suvenira i papirusa, koji je bukvalno istrčao ispred nas iz svog lokala i rekao “Srbija, dobar dan”. Pitali smo ga odmah odkud zna da smo iz Srbije, a on reče da Srbi imaju arapsko lice i da nepogrešivo ume da nas prepozna. Bili smo zaista u čudu! Iz ćaskanja sa njim saznali smo da su mu roditelji veoma voleli Jugoslaviju i dali mu ime Tito, a onda je, kao iz topa, nabrojao sve republike bivše Jugoslavije. Veoma interesantan i duhovit covek, koji nas je nasmejao do suza. Pozdravili smo se sa njim i nastavili dalje. Marina muzej Stigli smo do čuvene nove Marine sa puno restorana i divnim šetalištem uz more, gde je boja mora čarobno plava. Tu su libanski restorani, gde može da se naruči suši i koješta iz takozvane internacionalne kuhinje, a takodje i italijanski, indijski, grčki, nemački restoran uz samo šetaliste na marini. Zatim fensi kafići, koji su puniji u večernjim satima, a tu se nalazi i Papas bar koji je veoma popularan u Hurgadi. Naredjane su luksuzne jahte i brodovi, a riva savršeno uredjiena i čista. U blizini Nove Marine nalazi se veoma lepa El Mina džamija, čiji ulaz se naplaćuje par evra i tada vam daju haljinu i maramu u kojoj možete da udjete. Praktično nema mesta u celoj Hurgadi gde nema neke zabave. Noćni život je jako zastupljen i na sve strane su diskoteke. Ukoliko ste ljubitelj Hard Rock Cafe-a, možete ga posetiti u El Memši i slikati se sa interesantnim roze kadilakom. Hurgada Marina Sedamo u jedan restoran i pijemo egipatsko pivo “Luxor” i "Sakara Gold". Odlična su. Uostalom, Egipćani su pivo i izmislili. Davali su ga vojnicima i graditeljima piramida, a sada turistima. El Mina džamija Sve je podredjeno turizmu. Turizam se tretira kao vrhunski privredni potencijal. To je industrija koja podrazumeva dobre hotele, plaže, zabavu, hranu, uslugu…ali u Egiptu ćete dobiti mnogo više od toga. Ima nafte, ali će ona nestati za 50 godina, a poljoprivreda nije što je bila u vreme Ramzesa. Asuanska brana je umirila Nil i nema više onih plemenitih poplava, a plemenite su bile za stare Egipćane, jer su značile blagostanje i nagoveštaj rodne godine. Ostaće turizam. Ostaće sunce, pesak, more, piramide. U Egipat smo došli, pre svega, da vidimo čuda starog carstva. Ne razumem ljude koji prelete Sredozemlje i pustinju da bi spavali na plaži, umorni od tranzicione Srbije. Već prvog dana, nakon ručka, posetila nas je naša predstavnica agencije i predložila nam neke od izleta. Izleti koji se organizuju, preko agencije, su Kairo, Luksor, El-Gounu, na Rajsko i druga ostrva, vožnja podmornicom, brodom sa staklenim dnom, Safari uz vožnju kvadovima po pustinji, jahanje kamila...i još puno toga. Odlučili smo se za Kairo i Luxor, jer su, za egipatsko primorje, to pravi biseri od ekskurzije. Dobili smo čak i popust. Kairo Oduvek sam želela videti piramide. Još kao dete sam gledala dokumentarce i divila se tim moćnim gradjevinama ispred televizora. Po prirodi sam strašno znatiželjna, pa sam uvek htela znati kako je tako nešto bilo moguće izgraditi, ko su bili ti ljudi koji su živeli u to vreme, kako su živeli?! I zašto nas njihova priča tako jako zaokuplja?! Kroz godine sam pročitala veliki broj knjiga i znanstvenih radova na temu piramida, a sada sam dobila priliku i videti ih uživo. Četvrtog dana, u subotu, je bio polazak za Kairo. Veoma je važno da, dan pred put u Kairo ili Luxor, naručite na recepciji “breakfast box” ili “paket doručak”, kojeg ćete uzeti pred polazak na izlet, kao i “late dinner” ili “kasna večera”, koja će vas čekati u bilo koje vreme da se vratite sa puta. Obavezno poneti udobnu obuću, maramu ili šešir, naočare i naravno nigde bez vode. Ustaje se jako rano i polazi oko 1.30h ujutru kada nas je, ispred hotela, pokupio mini kombi i odvezao do mesta gde nas je čekao autobus koji vozi za Kairo. Dočekao nas je vodič, jedan veoma duhovit Egipćanin, sa solidnim znanjem srpskog jezika. Put do Kaira traje 5-6 sati (480km), sa jednom pauzom za kafu i doručak i oko 8h ujutru stigli smo u Kairo. Kairo je metropola jedne od najstarijih svetskih civilizacija, koja se ubraja u najmnogoljudnije i najgušće naseljene prestonice zemaljskog "šara". Mnogoljudno, orijentalno središte sa mešavinom neizostavne istorije i nama egzotičnog modernog sveta, različitih uticaja, prometnog haosa, pa i prljavštine, buke ali pre svega to je megalopolis velikog duha. U Kairu živi oko 20 miliona stanovnika, a površina manja od Beograda. 70000 ljudi po kilometru kvadratnom i 12cm zelene površine po čoveku. Nad gradom je stalno oblak smoga. Po stanovima živi i po 20-oro ljudi. Jedu i spavaju na smenu. Kada nije njihovo vreme za spavanje, lutaju ulicama. Saobraćajna buka traje 24 sata u 4 saobraćajne trake. Arapi kao semitski narod imaju pojačano čulo sluha, tako da u saobraćaju ne koriste saobraćajne znake, propise, ni ovde nemaju ograničenje brzine, semafori gotovo da ne postoje kao ni pešacki prelazi. Sve ovo zamenjuju sirene, koje nadjačavaju buku motora. Grad se najlakše upoznaje izbliza, šetnjom njegovim ulicama, posetom pijace, ulaskom u bogomolje kojih tamo ima svih religija... islamska, hrišćanska, jevrejska...Kairo nudi nepresušnu čaroliju svojih mnogobrojnih isprepletenih stvarnosti, tradicija, atmosfera. Sa vodenom žilom-kucavicom Nila, koji svojom raskošnom širinom i snagom proseca samo srce grada. Prva stanica bio nam je plato u Gizi i poseta Piramidama. U Egiptu ima ukupno 108 piramida, a samo u delti Nila i okolini Kaira ima 84 piramide. Giza je nekada bila nekropola grada Memfisa, a danas je predgradje Kaira i u njoj se nalaze i veliki broj drugih grobnica kao i Sfinga. Najpoznatije od piramida su Keopsova, Kefrenova kao i Mikerinova piramida, a samo se Keopsova ili Velika piramida (egipatsko ime: Ahet Kufu - „Keopsov horizont“) nalazi na listi sedam svetskih čuda antičkog sveta. Najveće i najstarije je svetsko čudo od sedam čuda antičkog sveta i jedino svetsko čudo starog sveta koje postoji i danas. Doduše ne u punoj lepoti kao kada je bila izgradjena, ali za razliku od drugih svetskih čuda, od kojih neka ne postoje, a od nekih su ostali samo temelji, piramida je u odličnom stanju! Obišli smo sve tri velike Piramide, a vodič nam je ispričao lepe priče vezane za njih. A kad sam konačno stala podno nje, srce htelo da mi iskoči. Ma ne vidim ni kamilare, ne čujem prodavce djindjuva, ne smeta mi gužva, ništa… Esencija sreće i divljenja. Rasčistio se vazduh, nebo se zaplavilo. Stara je ona, iskusna, zna kako da zavede. Neću kod Keopsa, ni Napoleon nije hteo da ispriča sta je doživeo unutra, a i kasnije mu se baš nije posrećilo, neću da iskušavam sudbinu. Obilazimo, pentramo se, ulazimo u posetu Kefrenu, krstarimo platoom. Ispod se razbaskario grad aždaja, drugu stranu zaposelo pesčano prostranstvo. Keopsova piramida Keopsova piramida (Ahet Kufu) je grobnica za egipatskog faraona Keopsa. Stara je oko 4.500 godina i krije mnoge tajne, a naučnici su blizu otkrivanja nekih od njih. Kada je izgradjena bila je visoka 145,75 m, ali je tokom godina vrh urušen i sada iznosi 138,75 m, dugačka 225 m i prostire se na površini od 5,3 hektara. U Keopsovu piramidu je ugradjeno oko 2 500 000 kamenih blokova, sa prosečnom težinom od 5 - 10 tona. Piramida je završena 2580. godine pre nove ere i neverovatna je preciznost koja postignuta u davna vremena. Dužina stranica piramida se razlikuju manje od jednog promila i kreću se od 230 - 230,454 metara. Na njoj je radilo 100.000 ljudi, dvadeset godina po tri meseca godišnje, i to u vreme poplave Nila, kada se nije mogla obradjivati zemlja. Radili su robovi i seljaci. U Keopsovu piramidu ugradjeno je oko 2,5 miliona blokova od krečnjaka, bazalta i granita, isklesanih u kamenolomu na desnoj obali Nila. Za ulazak u nju se posebno placa ulaz (20e). Kefrenova piramida (Khafre's Pyramids) je druga po veličini piramida u Gizi. U njoj je sahranjen Kefren, četvrti faraon četvrte egipatske dinastije. Ko je posetio piramide u Egiptu sigurno je primetio da Kefrenova piramida izgleda viša od Keopsove, ali samo zato što je izgradjena na uzdignutom tlu, 10 metara više od Keopsove. Kefrenova piramida je izgradjena sa bazom od 215,25m. Originalna visina mauzoleja je bila 143,5 m, ali tokom vekova, piramida je znatno oštećena. Sadašnja visina iznosi 136,4 m. Na vrhu ove piramide su ostale sačuvane granitne ploče koje su bile postavljane na svaku piramidu, ali su uništene tokom vremena. Ni na jednoj drugoj piramidi nije ostao ovaj glatki granitni sloj osim na Kefrenovoj. Kefrenova piramida Mikerinova piramida (Menkaure's Pyramids) je grobnica Mikerena, petog faraona četvrte egipatske dinastije. Smeštena je na jugozapadu Gize gde sa Keopsovom i Kefrenovom piramidom čini kompleks Gizinog platoa. Prvobitna visina Mikerenove piramide bila je 65,5 m. Medjutim, usled vekovnih oštećenja danas je ona visoka 62 m. Baza piramide iznosi 103,4 m, a sagradjena je od krečnjaka i granita. Tačna starost piramide nije poznata, mada se smatra da je izgradjena tokom 26 veka pre nove ere, kao i da je izgradnju piramide završio Šepseskaf, a nalazi nekoliko stotina metara jugozapadno od susedne Keopsove piramide. Mikerinova piramida Istočno od Keopsove piramide su tri sporedne piramide, iz njegovog perioda, namenjene kraljicama, grobnica kraljice majke Heteferes, grobnica kraljice Meritites i grobnica kraljice Henutsen (2551 – 2528p.n.e.). Fantastične. Unutra su prazne. Nema ni hijeroglifa. Jedini natpis je u Kefrenovoj piramidi i to da je neki Italijan bio tamo 1818. godine. Hodnici do odaje sa sarkofagom su uglavnom jako niski te ljudi idu savijeni i nije bilo previše toplo i zagušljivo u njima, što verovatno zavisi od doba godine kada ih posećujete. Kraljičine piramide Za ulaz u piramidu kraljice Henutsen i jahanje kamila do panorame platili smo 10e, jer kako otići a ne jahati kamile?!...Ni slučajno! :D Kamile su veoma pitome životinje, vidite ih svuda oko sebe i pozivaju da ih pomazite i jašete. Jahanje u karavanu od 20 – 30 kamila, koje je trajalo 30 minuta, je nezaboravno i prelepo iskustvo i doživljaj koji se ne sme propustiti. A onda nizbrdo, pravcem, ne i smerom, kuda se kretala pogrebna procesija faraona Kefrena - ka Sfingi, večno zagledanoj u jednu tačku - tamo gde se sunce radja. Najglasovitija sfinga se nalazi u produžetku Kefrenove piramide na divovskim nekropolama. Isklesana od monolitne stene, ležeci lav ljudskog lica punog zagonetne zamišljenosti, trebalo je da označi neograničenu vlast egipatskih vladara. Kao čuvar zabranjenih tajni i kraljevskih mumija bdije na rubu večnosti, nadzire prošlost i budućnost i ispraća sunčeve barke koje plove nebeskim svodom. Podignuta je u vreme četvrte egipatske dinastije, oko 2700–2600. g. pre nove ere - više od 4000 godina sfinga se uzdiže iznad peska egipatske pustinje. Sfinga (Sphinx) Duga je 73,5 metra, široka 6 metara i visoka oko 20 metara. Ispružene noge su duge oko 15 metara, a ostaci boje u ušima ukazuju na činjenicu da je skulptura originalno bila obojena živim bojama. Izgradjena je od brda blokova kamena krečnjaka preostalog od izgradnje Keopsove piramide. Pored sfinge podignut je hram koji leži u istoj liniji u kojoj je hram Kefrenove piramide. Ovde smo kupili dosta suvenira. Oprostili smo se od predivne Sfinge i piramida, seli u autobus i nastavili dalje. Otišli smo u centar za esencijalna ulja – originalnih parfema, prisustvovali njihovoj prezentaciji i ispred nas su pokazali način na koji se prave. Ovde možete kupiti neki od mnogobrojnih egipatskih parfema, mada su cene veće nego u Hurgadi, ali se cenkanje, i ovde, podrazumeva. Zatim je usledio ručak, koji je obezbedjen u jednom od restorana, na bazi samoposluživanja, gde je sve uračunato u cenu osim pića. Nakon ručka, sledeća stanica nam je bio Egipatski nacionalni muzej, koji se nalazi u srcu Kaira, na glavnom trgu Tahrir. Doći u Kairo, a ne ući u muzej bar na par sati…greška! A vodič treba, jer kako se snaći u gomili prostorija, medju onoliko blaga ne znajući sta gledaš, ko je ko, šta je šta. 5.000 godina, predinastički period, dinastije, Staro kraljevstvo, Srednje kraljevstvo, Novo kraljevstvo, gornje, donje… 107 prostorija na dva sprata, treba godina da se obidje ako ćes minut da stanes ispred svakog predmeta. Obično volim sama, ali ovde nam je neko ko studira arheologiju bio, i te kako, od pomoći. Svima je podelio aparate i slušalice, a na zglobu ruke je imao istetoviran krst, znak da je Kopt. Elegantno nas je proveo oko statua, sarkofaga i zanimljivo pričao. Muzej je odličan, ogroman, toliko istorije u njemu, fascinantno. Na samom ulazu nalazi se ploča koju su pronašli Napoleonovi vojnici u selu Rosseta i pomoću koje je dešifrovano hijeroglisko pismo. Na kamenu iz Rossete, kako je popularno nazvana ploča, nalaze se tri ista teksta na tri različita jezika: hijeroglifi, demotsko pismo i grčko pismo. Ovo je najveći muzej staroegipatske istorije i umetnosti, koji prikazuje eksponate od praistorije do grčko-rimske epohe i poseduje više od 160.000 predmeta. Sadrži ogromnu kolekciju artefakta, nakita, statua, sarkofaga, mumija, bazaltni kolosi, bogovi, reljefi, mrtvi faraoni, živi faraoni ovekovečeni u kamenu. Najveće atrakcije su Tutankamonova galerija u kojoj je izložena pogrebna maska od zlata i dragog kamenja teška 11 kilograma i svo blago koje su našli u njegovoj grobnici, ostala sam zapanjena, predivno!... Ali, nažalost, ništa od njegovog blaga nećete smeti da slikate, kazne su jako velike. Teško da možete sve ovo da zamislite, jer se ne da opisati! Treba videti! Na primer Tutankamonov sarkofag je bio zatvoren u 4 ogromne kutije. Prva je bila veličine jedne sobe, pa sve manja i manja, a poslednja je bila od zlata. Pored toga su bile kočije...pa razni predmeti.. Prelepo, sve super sačuvano, ne možeš verovati da je sve to staro hiljadama godina. Tutankamon je postao faraon sa samo 9 godina i na vlasti je bio oko 10 godina, a i dan danas nagadja se šta je bio razlog preranoj smrti. Početkom 2010. godine objaveljni su nalazi istraživanja koji pokazuju da je uzrok smrti, najverovatnije, bolest kostiju u kombinaciji sa malarijom. Zatim, Kraljevska soba, mumija u kojoj se nalaze trupla jedanaestero najjačih egipatsih faraona uključujući i Setha I. i njegovog sina Ramzesa. Soba 27 pokazuje život na Nilu u vreme Srednje dinastije, dok sobe starog kraljevstva sadrže predivne statue i posmrtne maske iz Gizeha i Sahare. Fascinantne su i Akhenatenova soba, soba dragulja i mumije životinja, da ne spominjem! Jako teško opisati rečima. Predveče smo krenuli na krstarenje Nilom kroz Kairo (5e). Ponovo oduševljenje! Vožnja traje oko 30 minuta i vodi vas u srce ove istorijske reke boje mora, koja deluje veoma opustajuće nakon celodnevnog razgledanja i pešačenja. Izlet je impozantan, bogat i neizbežan. Vredeo je svaki provedeni minut! Prilikom povratka na kopno, usledili su dugih 6 sati povratka u hotel. Usledila su 2 dana odmora od povratka iz Kaira, uživanja, kupanja i izležavanja na suncu, a zatim ponovo u obilazak - put u Luxor. Luxor Polazak je bio ujutru u 5h ispred hotela. Do Luxora ima 280km i stiže se za 3h i 30min, uz pauzu na pola puta, gde smo popili kafu i doručkovali. Odavno uvršćen u gotovo sve ekskurzije agencija popularnih egipatskih letovališta, Luksor predstavlja interesantan spoj 21. veka i duha Starog Egipta. Drevni Egipćani su Luksor zvali Vaset, a Grci su ovaj grad nazvali Teba. Mnogi ga smatraju i najvećim muzejom na otvorenom koji postoji, jer je u njemu dubok trag prošlosti, snage i moći faraona, koja leži 670 km južno od Kaira, ovde u Luxoru, vekovima glavonm gradu Egipta. Pejsaž je jednoličan...kamena pustinja...peščana pustinja...i tako naizmenično. Na odmaralištu za doručak, snimili smo jednu majku sa pričljivom i nasmejanom decom na magarcima. Ovu životinju su pripitomili, upravo, drevni Egipćani pre oko 4000 godina, jer je Egipat bio centar za njihovo pripitomljavanje, kao i okolna područja severne Afrike. Medjutim, kao da je vreme stalo za njh, i danas se intezivno koriste u svakodnevnom životu. Služe im za vuču zaprežnih kola, tereta i kao prevozno sredstvo, a jašu ih svi...od 7 do 77 godina. Tome su dosta doprinele njihove vlasti, koje su vekovima zabranjivale da dogradjuju kuće i da ugradjuju moderne instalacije za vodu, kako bi sačuvali stare grobnice, zbog čega su stanovnici bili prisiljeni donositi vodu na magarcima iz podnožja brda. Nastavlja se nepregledni pesak boje zlata... sve do prvih kanala, kojima se vrši navodnjavanje plodnog zemljišta oko reke Nil. Prolazimo pored reke, a usput su zasadi...plantaže palmi, manga, banana, zatim bogati povrtnjaci iz kojih se ubira letina više puta godišnje. Rascvetale bugenvilije okolo rastu kao korov...akacije su u cvetu! Neverovatan kontrast izmedju one pustinje i ovog zelenila! Nekad grad slave i moći, a danas hiljadama godina kasnije, ovaj gradić obeležen je seoskom tradicijom i provincijskim stilom. Najveći kontrast veka u kome živimo jesu meštani i njihova sela i način života u njima. Prošli smo kroz neka od njih i stekli utisak o tome kakav je stil života u ovom delu Egipta. Područje izmedju gradova Kena i Edfu je zaista fascinantno. Raštrkana malena sela uz obalu reke, kuće izgradjene od blata, prekrivene trskom i palminim lisćem, gotovo se i nisu promenile od vremena faraona. Na desnoj obali kuće bez krovova. Ovde nikada ne pada kiša pa im krovovi nisu potrebni. Na ravnim pločama drže stare stvari, delove nameštaja, sve ono što mi čuvamo na tavanima i u podrumima, a oni nemaju ni jedno ni drugo. Takodje i domaće životinje smeštene su na tim ravnim pločama od kuća kako bi bile zaštićene od mogućih poplava, polugola dečica mašu nam s obala i nasmejano pozdravljaju turiste. Popuno suprotno od divne prirode, celokupna slika odaje utisak krajnjeg siromaštva. Pored Nila je zemljište mekano i vlažno od milenijumskih poplava, pa sve što je na tlu lako propadne. Plodna polja obraduju kao i pre nekoliko hiljada godina, bez kombajna i traktora. Teške mašine bi se zaglavile, džabe su izmišljene. Magarci zamenjuju sve! U Luksoru ćete imati priliku da vidite: Karnak – jedan od najčudesnijih hramova u celom svetu; Dolinu kraljeva – mesto gde su drevni Egipćani sahranjivali svoje kraljeve. Spustićete se u tri grobnice gde ćete videti dobro očuvane slike u boji i hijeroglife na zidovima; Kolose Memnona – gigantske statue faraona Amhotepa III, koje su nekada stajale ispred njegovog memorijalnog kompleksa koji nažalost više ne postoji; Hram kraljice Hatšepsut – jedne od najfascinantnijih faraona drevnog Egipta i jedina zena faraon. Žena koja se dokazala kao sposoban vladar i koja je sebi stvorila arhitektonsko čudo u vidu hrama; Fabriku alabastera i papirusa – otkrili smo kako se prave alabaster i papirus i poneli jedinstvene suvenire i poklone. Prva stanica je bila hram Karnak, koji se nalazi u gradu Luxoru. Uspeo je preživeti kao najveličanstveniji primerak arhitekture svog vremena te kao najveći ikada sagradjeni hram. Karnak nije samo predstavljao glavno mesto štovanja egipatskih bogova, već i prestonicu faraona te središte slave, moći i ekonomije koja je zapošljavala preko 10.000 radnika. Bio je srce celog područja iako su samo sveštenici i kraljevska porodica mogli ući u svete zidine. Na samom ulazu nalazi se maketa celog hrama. Njegova neverovatna veličina čini sve ostale atrakcije u Egiptu, ali i šire, minijaturnima. Podeljen je na tri zidovima odvojena dela, koja su posvećena bogovima: Amonu (tebanski Bog sunca), Mentuu (tebanski Bog-ratnik) i Mutu (božanska supruga Boga Amona). Aleja sfinga sa ovnovskim glavama, koje je postavio Ramzes II, vodi do hramova, koji svojom veličinom i monumentalnošću, podsećaju na naše skromno znanje i razumevanje ljudske prošlosti. Velika hipostilna dvorana jedan je deo hrama koji je teško doživeti preko slike. Posebno su me fascinirali ogromni stubovi. Za mene najimpresivniji deo hrama. Jednostavno je nemoguće pojmiti veličinu i širinu te velike prostorije koja obuhvata 134 masivna stuba u visini od 15 metara do veličanstvenih 21 metar. Stubovi su toliko široki da je potrebno oko šest osoba kako bi se oko njih zatvorio krug, a pretpostavlja se da bi barem 50 osoba moglo stati na njihovom vrhu. U svaki stub su uklesani dogadjaji iz tog vremena i mitovi. Jasno vidljivi bareljefi, koji su ranije bili oslikani bojama, pokrivaju sve stubove, zidove, ama baš sve, od poda do vrha. Kartuši sa imenom faraona, kao i likovi faraona, uglavnom su bili otklesani od strane sledećeg faraona, koji je dao da se ukleše njegovo ime i lik. Na jednom od stubova, negde na trećini visine, se potpisao Napoleon Bonaparta kad je bio na pohodu na Egipat. Tada je do te trećine njegove visine bio pesak. Naime, svi ti hramovi su bili većim delom pod peskom i poslednjih stotinak godina se otkopavaju. Smatra se da oko 70% prošlosti Luksora i dalje leži sakriveno ispod peska. Napoleonove trupe su severno od Kaira pronašle čuvenu kamenu ploču Rozeta (o kojoj sam ranije pisala), koja je dešifrovana 1882 g. i tek od onda je polako počela da se otkriva bogata istorija Egipta. Luksor je praktično neprekidno arheološko nalazište u kom borave arheolizi iz celog sveta. Najviši obelisk je visok 29 metara. Jedan takav su oteli Francuzi i stavili ga u Pariz, na trg Concord, koji je u osmom arondismanu, tj u centru grada. U Luksoru ima i nekoliko nižih obeliska. Inače obelisci su poreklom iz kamenoloma u Asuanu. Neverovatno je to kako su pre nekoliko hiljada godina preneli obelisk iz Asuana do Luksora koji su udaljeni 180 km! U jednom od dvorišta hramova, na visokom postolju je spomenik bubi Skarabej, koja je inače u egipatskoj mitologiji nosač sunčevog diska. Vlada verovanje da ako se kruži oko tog skarabeja i pri tom poželi neka želja, ona će se bolje ispuniti ako više krugova napravite. Naravno da je cela naša grupa krenula da ide u krug oko bube. Neki su baš bili uporni! Buba Skarabej Posle razgledanja sa vodičem, dobili smo "voljno" da sami sve razgledamo ponovo. Krenuli smo pored neverovatnog zida, jer gde god da pogledate, svuda su uklesane raznorazne priče iz dogadjaja i mitologije tog vremena. Velika dvorišta puna skulptura pokušavaju da nam predstave kako je to izgledalo kada je sve bilo puno raskoši i boja! Kada Evropljani kažu da je nešto vrlo staro, na vremenskoj karti to je samo period jedno, dve egipatske dinastije. Ti vekovi medju monumentalnim stubovima Karnaka kod Luksora, traju izvan uobičajnog poimanja istorije. Glavna dvorana je izgradjena u XIV veku pre nove ere, a "investitor" je bio Ramzes I. Kada samo pomislim kako se danas olako prica o tradiciji, kolektivnoj svesti, o tome ko je pre koga i gde stigao, sve to postaje smešno. Ovde se gradilo, uživalo u lepoti, redjale se dinastije, organizovala država, kada smo mi tek pokušavali da steknemo jezik iz nekog indoevropskog narečja, kada nisu postojali ni Francuzi, ni Nemci, ni Srbi, da ne nabrajamo ostale Švedjane, Italijane i Engleze. Zbog tog osećanja koje je neprenosivo na ovaj naš moderan papirus, samo mogu da predložim da dodjete u Karnak, a ako ne možete da putujete, pogledajte na internetu, ako nemate internet nadjite knjigu o starom Egiptu, a ako nemate ni knjige, džabe je bilo sve ovo što su stvarale stare civilizacije, ugradjujući svoju magiju, umetnost, astronomiju i duhovna saznanja u temelje naše civilizacije. Istočna obala Nila je, definitivno, mesto hramova, obeliska i slave faraona. Ostaci hramova i ruševine s reljefima i zanimljivim hramskim prostorijama, koji govore o moći i tajnama civilizacije koja je nastanjivala ovo tlo. Sedamo u autobus i krećemo do marine u Luxoru gde nas čekaju brodići i još jedna tridesetominutna vožnja Nilom. Sa reke smo videli hram Luxor i sve lepote ovog grada faraona, vozeći se do restorana na reci gde je bio organizovan ručak. Uz pogled, čije opise mozete pročitati samo u romanima Agate Kristi, uživali smo u ručku, odmoru i druženju. Nakon dobrog ručka, krenuli smo na našu sledecu destinaciju – Dolinu kraljeva. Zapadna Teba, zapadna strana Nila, mesto je gde mrtvi slave život i odlaze u besmrtnost. Grobnice u Dolini kraljeva počivališta su ljudi bogova, koji su za svoje poslednje počivalište odabrali podnožje moćne planine i kompleksa. Nepristupačna stenovita Crvena pustinja krije 63 faraonske grobnice različitih veličina, nastale izmedju 1600. i 1100. godine pre Hrista. Dolina se i dalje istražuje, jer se vjeruje da su mnoge grobnice još uvek neotkrivene. Koliko je dolina velika i veličanstvena uverite se već na samom ulazu kada vidite maketu doline, a kada krenete u istraživanje, jednostavno vam zastane dah, barem na sekundu. Ulaznica u Dolinu kraljeva uključuje i posetu trima grobnicama, osim Tutankamonove, koja se posebno naplaćuje (20e). Vozićima smo se odvezli do grobnica. Dolina je okružena sedimentnim stenama, koje su deponovane pre 35-56 miliona godina, a grobnice se nalaze ispod njih, duboko pod zemljom. Tebanske planine imaju specifičan vrh, piramidnog oblika i drevni Egipćani su, upravo zbog toga, odabrali ovo mesto, jer podseća na piramide. Prostorije i zidovi grobnica ukrašene su crtežima na kojima su prikazane mitološke priče i podudarnosti vladara. U grobnicama se nalazi više od 2.100 grafita na starogrčkom, latinskom, feničanskom, likijskom, koptskomi još nekoliko drugih jezika, kao i grafiti koje su ostavili ljudi koji su ih posetili tokom antike. Uobičajni plan grobnice se sastoji od dugog hodnika koji se spušta kroz jednu ili dve prostorije, što imitira spuštanje boga Sunca u podzemlje u pogrebnu prostoriju u kojoj je bio sarkofag. Nisu sve grobnice korišćene za sahranjaivanje…neke nisu bile korišćene, drugima se ne može odrediti vlasnik, a neke su služile samo za skladištenje. Sve grobnice, osim grobnice faraona Tutankamona, opljačkane su i oštećene u antičkom periodu i kroz istoriju. Nekoliko papirusa je pronadjeno koji opisuju sudjenje pljačkašima grobnica, a većina je iz dvadesete dinastije. Osim čestih pljački, tokom gradjanskog rata, za vreme vladavine Ramzesa IX, sveštenici su otvorili grobnice i pokupili sve dragocenosti, a mumije su premestili na druge lokacije. Jedna je bila grobnica Amenhotepa II u kojoj se nalazilo 6 mumija, a ostatak je smešten u grobnicu Amenhotepa I, dok je u jednoj grobnici bilo smešteno 40 kraljevskih mumija u svojim sarkofazima. Hauard Karter (Howard Carter) je znao da je negde u Dolini kraljeva skrivena grobnica Tutankamona, i nakon mnogo godina sasvim slučajno ju je pronašao (1922. godine). Dečak, koji je nosio vodu, spustio je vrč u pesak tačno na ulazu u grobnicu, koja je jedina pronadjena netaknuta sa svim bogatstvom skrivenim 4000 godina. Svih ovih godina, ovaj kraljevski grob, odolevao je gramzivosti pljačkaša i tada, kada je Karter provirio kroz otvor koji je načinio, nije mogao da vidi ništa. Zapisao je: “Vruć vazduh je kuljao iz odaje izazivajući treperenje sveće, ali uskoro, kako su mi se oči privikle na svetlo, predmeti u unutrašnjosti sobe polako su počele da se pojavljuju iz sumaglice.” Četiri meseca je popisivao raskošan nalaz unutrašnjosti grobnice, dok nije došao do Tutankamonovog sarkofaga. Lice faraona prekrivala je najlepša zlatna maska ikada vidjena! Sudeći prema bistama pronadjenim u grobnici, činilo se da je reč o lepuškastom mladom čoveku. S'obzirom da je Tutankamon umro mlad, a grobnica bila puna blaga, može se samo zamisliti koliko je blaga bilo prisutno u ostalim kraljevskim grobnicama koje su odavno oplječkane. Ono što je zanimljivo u vezi Tutankamona je njegovo prokletstvo. Na ulazu u grobnicu stajao je natpis: ”Smrt će na brzim krilima posetiti onoga koji uznemiri kraljev spokoj”. Nekoliko meseci nakon otkrića Tutankamonove grobnice, iznenadnom smrću je umro glavni vodič ekspedicije Karter, a u nekoliko je narednih godina umrlo i dvadeset ostalih pojedinaca, koji su učestvovali u toj ekspediciji, pa čak i oni koji nisu imali direktne veze sa ekspedicijom. Tutankamonova grobnica Moram da spomenem, meni omiljenu, egipatsku kraljicu, faraonku i boginju Nefertiti, čijom se ćerkom oženio Tutankamon i koja je, zajedno sa svojim suprugom faraonom Ehnatonom, u isto vreme bila reformator i jeretik. Ono po čemu će Nefertiti ostati upamćena, dok je sveta, jeste njena legendarna lepota. Zapadni istoričari je zbog toga svrstavaju u tri popularne egipatske kraljice zajedno sa Hatšepsut, koja je vladala pre nje (1473. p.n.e.) i Kleopatrom, koja je vladala posle (70. p.n.e.). Ova vladarka vodila je život kakav nije imala nijedna egipatska kraljica ni pre ni posle nje. Sa svega sedamnaest godina postala je vladar 1336. p.n.e.-1333. p.n.e. , kojeg je voleo ceo Egipat. Pred kraj svog života se proglasila faraonom, i od tada je sa žezlom i mlatilom u rukama, bila poštovana kao boginja na zemlji. Do danas nije pronađena njena mumija već samo nekoliko komada nakita sa njenim imenom ispred grobnice njenog supruga. Uvid u lepotu ove kraljice daje nam jedno od najpoznatijih egipatskih blaga – bista kraljice Nefertiti. Ovo je po oceni mnogih jedno od najsavršenijih umetničkih radova načinjenih pre nove ere. Bista se čuva u Egipatskom muzeju u Berlinu. Nefertiti Fascinatno je koliko su grobnice očuvane nakon toliko godina, a ulaskom u njih preuzme vas neko strahopoštovanje, a možda ipak samo strah od prokletstva faraona. Grobnice u Dolini kraljeva uglavnom liče jedna na drugu, a svima je ulaz usečen u stenu. Osim Tutankamonove grobnice, vredi videti grobnice Ramzesa I, II, III, IV, V, VI VII i IX, Horemheba, Amenhotepa II i III, Ehnatona, Setija I i II… Svaka grobnica je u sebi imala stvari koji će pokojniku omougćiti udoban zagrobni život. Osim svakodnevnih predmeta, u grobnicama su se nalazili i predmeti za magijske rituale poput Šabti figurina. Neki predmeti su napravljeni posebno za pogrebnu upotrebu, ali neke je faraon koristio tokom života kao na primer Tutankamonove sandale i stolica, koje su pronadjene u njegovoj grobnici. Hodajući grobnicama videćete trag prošlosti i energija će vas odvesti u vreme kada su bogovi hodali zemljom i slavili i razumevali život na jedan drugačiji, svesniji način. Sarkofag kao simbol zemlje predstavlja skladište životne snage i mesto brojnih metamorfoza – od umrlog do besmrtnog. Našli smo se u grobnicama faraona starim nekoliko hiljada godina i osećaj je bio neopisiv. Ako očekujete da to ipak opišem, prevarili ste se, jer je veoma teško i skoro nemoguće. Sve to je iznad uobičajnih, pa i književnih opisa, a kompletnom utisku doprinose i brojni prodavci suvenira, koji uporno i neustrašivo nude svoje džidžabidže i onima najtvrdokornijima. Unutrašnjost grobnica nećete moći da fotografišete zbog čuvara, kojih ima svuda i kada vas uhvate, uzimaju aparate i lično uklanjaju fotografije. To je vid poštovanja, dok turistički vodiči ne smeju da drže predavanja u grobnicama i od turista se očekuje da u tišini u nizu prošetaju kroz grobnicu, kako bi se minimalizovalo oštećenje dekoracija. Ponovo smo u autobusu i nakon 10 minuta vožnje stižemo do još jednog impozantnog hrama faraonke Hatšepsut, kraljice koja je vladala kao muškarac i bila sahranjena kao faraon. Njen hram je podignut u neposrednoj blizini Doline kraljeva i star je 3500 godina. Senenmut, arhitekt i savetnik kraljice, izgradio joj je grobni hram u podnožju visoke litice. Impozantna je to gradjevina koja se proteže na tri terase. Stubovi na hramu kraljice Hatšepsut, čije ime simbolički spojeno sa Amonom znači “najbolja od svih plemenitih dama”, su impozantni. Te stubove uredno kopiraju američke, nemačke i ruske arhitekte XX veka gradeći svoje državne zgrade i univerzitetske biblioteke, a ja opčinjena stojim pola sata mereći nesavršenim okom savršenstvo proporcija koje je postigao kraljičin arhitekta Senenmut. Hram izvire iz pustog brda. Kao da je izrezan iz njega. Koliko je kraljica Hatšepsut bila jaka žena govori i činjenica da je sama proglašena za vladaricu Egipta nakon smrti supruga (Tutmozisa II.), iako je prestolje morao naslediti njegov sin Tutomozis III. Još tada je bila diskriminisana kao žena, te je život posvetila dokazivanju svoje muškosti i oštroj vladavini. Iz tog razloga je često lepila bradu na lice i pokazivala svoju fizičku snagu. To je žena koja nadahnjuje maštu brojnih romanopisaca, a arheolozima je i dalje zagonetka. U svojoj vladavini, od 22 godine, bila je moćna i ravnopravna s muškim faraonima. Kraljica je osim ovog hrama, restaurirala mnoge druge hramove, nije vodila ratove, već trgovačke ekspedicije. Hatšepsut U blizini kraljičinog hrama nalaze se Grobnice plemića (otvori u stenama). To su kamene grobnice iz doba vladara Asuana, grobnice radnika, predradnika, valentinaca i državnih ljudi, vojske, vezira, civila, sveštenika, činovnika i drugih, isklesanih u pješčenjaku i datiraju iz antike..od drevne države do rimske ere. Ovi grobovi imaju istorijski značaj koji ih stavlja na vrh grobova u Gornjem Egiptu. Samo 3km odatle, vozeći se putem ka Luxoru, nalaze se Memnonovi kolosi. To su dve masivne statue faraona Amenhotepa III, koje od oko 1370. godine p.n.e. stoje u Tebanskoj nekropoli, u sedećem položaju, sa rukama na kolenima i pogledom usmerenim ka istoku (istok-jugoistok) i reci. Visina im je 14m sa postoljem, težina 1360 tona, a razmak izmedju njih je 15m. Dve manje skulpture isklesane su spreda pored njegovih nogu; to su supruga Tij i majka Mutemvija. Sa strane je prikazan bog Nila Hapi i simbolična unija Gornjeg i Donjeg Egipta predstavljena ljiljanom i papirusom. Statue su izradjene od blokova kvarcita iz kamenoloma blizu Kaira. Transportovani su 675 kilometara putem do Tebe, jer su preteški za rečni transport uzvodno. I na moju veliku žalost, to je bio posljednji veličanstveni spomenik staroegipatskoj civilizaciji koji sam videla. Seli smo u autobus i odvezli se do radionice za izradu predmeta od alabastera. Alabastar je kamen koji u prirodi dolazi u tri boje: beloj, smedjoj i zelenoj, iz kojih Egipćani ručno izradjuju razne suvenire. Pokazali su nam koliko je truda potrebno da se napravi jedna npr. vaza od alabastra i koja je razlika izmedju ručne i fabričke izrade. Nekoliko klesača su sedela na pesku i pravili neverovatne predmete od raznih boja alabastera na najprimitivniji način. U radnji, odmah pored radionice, kupili smo neke manje suvenire, a bilo ih je izuzetno lepih i skupih. Cenkanje je obavezno, inače ćete platiti 4-5 puta skuplje. Ja sam kupila svećnjak piramidu od belog alabastera, koja svetli kada se ubaci sveća i zaista izgleda magično. Takodje, u fabrici i galeriji čuvenih papirusa možete kupiti papirus po povoljnijim cenama od izloženih. Tu smo odslušali kratku priču o papirusu i, naravno, od bogatog asortimana prelepih slika faraonskih motiva na papirusu, odlučili se za jednu, mada je teško izabrati. Inače, izradjuje se od samonikle močvarne trske iz doline Nila, koja naraste do 4 metra, čija je stabiljka mekana i debela iz koje su Egipćani pravili papir oko 2000. godine p.n.e. Papir se izradjuje tako što se naprave male trake širine 2 do 3cm i pletu u mrežu, a onda se mreža stavlja u presu koja istiskuje sok biljke, koji zapravo, spaja tu mrežu u celinu, deluje kao lepak. Zatim se sve to suši na suncu, pegla kamenom i dobija veoma čvrst papir. Tada je pisana reč bila na visokoj ceni. Znati čitati i pisati značilo je imati odredjene privilegije u društvu. Učenik u Egiptu kada bi položio pisarski zanat i dobio zvanje pisara, do koga se jako teško dolazilo, mogao je da bira čime želi da se bavi u životu. Mogao je da bude sveštenik, vojvoda, upravnik neke nome, inženjer, diplomata, graditelj ili sakupljač poreza. Za pisanje po papirusu koristila se tanka trskina cevčica koja je na vrhu bila zašiljena i zvala se kalamus, a crno mastilo koje se proizvodilo od čadji, smole i vode nazivalo se melan. Time su svi diplomatski dokumenti ispisivani na papirusu, kao i povelje vladara i književni spisi. Morali smo imati bar jedan ovakav tradicionalni suvenir. :) Očarana sam bila starinama koje sam videla, ali i potresena uslovima u kojima žive današnji Egipćani. Opraštamo se od mističnog i veličanstvenog Luxora i u večernjim satima, oko 19h, krećemo za Hurgadu. Osim piramida, Kaira i Luxora, još uvek postoje mesta u Egiptu koja turisti tek počinju da otkrivaju. Za putovanje u prošlost, nije vam potreban vremeplov. Dovoljno je da spakujete kofere i otputujete u Egipat, gde ćete se naći u čudesnom svetu čuvenih faraona, piramida i hijeroglifa. Naš san se ostvario! Ponovo smo u hotelu sa standardnom komfor ponudom, uživajući u moru i suncu, kao mali predah, onako usput, da se poslože impresije i slegnu utisci o onome šta smo videli u ovoj čarobnoj i divnoj zemlji. Hurgada Grand Akvarijum Drugog dana od povratka iz Luxora otišli smo na još jedan izlet u svojoj režiji, bez agencije, u Grand Akvarijum u Hurgadi i cena karte je bila 22$ sa popustom (inace je 25$, a u agenciji je 35 eura), a popust se stiče tako što predhodno rezervišete karte online. Grand Akvarijum je vrlo zanimljivo mesto gde možete da provedete jedno lepo popodne, a udaljen je samo 9km od našeg hotela i jedan je od najvećih akvarijuma na svetu od kada je otvoren početkom 2015. godine. To je, ustvari, Crveno more u staklu, javni akvarijum, gde možete videti sve ribe i životinje Crvenog mora. Prolazite kroz nekoliko prelepih etapa kao što su replike dzungle sa vodopadom, replike pećine i podmornice, veliki stakleni tunel od 280*, staklene kapsule, skelet basilosaurusa, viseći most, kula i mini zoološki vrt. Ambijenti su se nizali, jedan za drugim, veoma interesantni, maštoviti i odlično odradjeni. Imali smo priliku da vidimo fosilne ostatke Basilosaurusa ili "Kralja guštera", kako su ga još zvali, čiji su ostaci pronadjeni u Egiptu. Basilosaurus je praistorijska životinja iz reda kitova koja je živela na Zemlji pre 34 do 40 miliona godina u Eocenu. Njegovi fosilini ostaci su prvi put otkriveni u Louisiani, u SAD. U početku se verovalo da je otkrivena nova vrsta morskog čudovišta. Smatralo se i da se radi o gušteru, zbog čega je dobio zaviv "saurus", ali se kasnije ispostavilo da se radilo o morskom sisaru. Basilosaurus Basilosaurus je bio dugačak 18 metara i pretpostavlja se da je bio najveća životinja u svoje vreme. Grand Akvarijum sadrži preko 1000 vodenih životinja u akvarijumima, koji imaju 3500m3 vode. Dom je velikom broju raznovrsnih riba, kornjača, vodenih zmija, raža, ajkula…i mnogih drugih. Fotografisanje je dozvoljeno, ali bez blica. Prisustvovali smo hranjenju morskih pasa, raža i kornjača od iskusnih dresera i ronioca. Imala sam osećaj kao da hodam po morskom dnu, dok se oko mene odvija morska gozba… kao u bajci “Mala sirena”! :) Pratimo strelice i prolazimo kroz "podmornicu" do staklenog tunela. Zatim kroz odlično uradjenu "pećinu" do staklenih kapsula. Pri izlasku iz sledeće "pećine" nailazimo na tigraste vodene zmije. Prateći strelice, put nas je dalje vodio do zoo vrta, gde smo se susreli sa krokodilima, majmunima, nojevima, kamilama naravno, velikim kornjačama, flamingosima, pelikanima, sovama, lešinarima, belim supovima, iguanama, koje smo imali prilike da držimo i mazimo …i jos mnogo drugih životinja. Tu je i park za najmladje. A ima gde da se odmori, pojede i popije nešto, ako zatreba. :) Hurgada Grand Akuarium je posvećen inspirativnim gostima svih uzrasta, da cene morsku sredinu, promovišući akciju očuvanja i razvijajući razumevanje za nezamenljivu vrednost celokupnog života u našem svetu. Podučavanjem, dece i odraslih, važnosti očuvanja ekologije, u nadi da će primeniti ovo znanje kako bi napravili održive izbore i aktivno učestvovali u očuvanju morske okoline. Nakon 14h vratili smo se u hotel. Predivne večeri u hotelu Ovim putem, želimo da se zahvalimo gostoljubivim, zabavnim, ljubaznim i predivnim domaćinima, koji su učinili sve... da se osećamo uvaženo, poštovano i opušteno kao kod svoje kuće. :) Posetiti Egipat, a ne otići na neki izlet koji će vam upotpuniti doživljaj, bila bi prava šteta. Skupite hrabrost i iskoriste svaku priliku koja vam se pruži, a Egipat vam pruža onoliko koliko ste spremni da zagrlite. Pesak vam se uvlači u garderobu, a Egipat pod kožu. Verujte na reč! Egipat je, početkom prošlog veka, za Evropljane, bio tajanstvena, očaravajuća zemlja o čijoj se istoriji znalo tek iz dela antičkih i renesansnih pisaca. Zemlja koja nadahnjuje, odiše snagom i dostojanstvom kraljeva, koja miriše na pustinjski pesak, utažuje glad za kulturom, očarava multikulturalnošcu i šarolikošću boja i podseća na neodgovorena bitna pitanja ljudske istorije. Jedno je, ipak, sigurno…Mnogi od nas koji žive dve hiljade godina posle Hrista, još uvek mogu da osete praiskonsku vezu izmedju vode moćnog Nila i božanske snage Sunca, jer Egipat je, zaista, dar Nila. I pre pet hiljada godina, baš kao i danas, plodna dolina reke i more bili su izvor života ove afričke zemlje. Egipat je još od vremena Herodota, poznat kao turistička destinacija. Svake godine more turista dolazi u ovu drevnu zemlju na putovanje u prošlost, da poseti piramide, kao i da oseti čaroliju Luksora, Aleksandrije, da ide na jahanje kamila po pustinji ili vožnju kvadovima, na krstarenje čuvenim Nilom… Nakon dvonedeljne pustolovine, oprostili smo se od Egipta (u 23h) puni različitih emocija, prejakih utisaka, koji se ne daju opisati, treba ih steći i doživeti! ... Naravno, da se ne može, za tako kratko vreme, videti sve što Egipat nudi, zato imamo motiv da ga posetimo ponovo. I za kraj, poželeću vam da budete sopstveni duh iz Aladinove čarobne lampe i da se uputite u upoznavanje drugačije kulture, zaronite u plavetnilo Crvenog mora, hodate zemljom faraona prepunom adrenalinskih izazova i ispunite sebi želje, a nasa dugogodišnja želja, da posetimo Egipat, se ispunila. Video prikazuje:
Hotel Hilton Long Beach Resort 17.04. - 01.05. 2019. *** Hurghada *** *** Cairo *** *** Pyramids of Giza *** *** The Sphinx *** *** Egyptain Museum *** *** Cruise to Nile River through Cairo *** *** Luxor *** *** Karnak Temple *** *** Valley of the Kings *** *** Temple of Hatshepsut *** *** Cruise to Nile River through Luxor *** *** Colossi of Memnon *** *** Hurghada Grand Aquarium *** *** Hurghada Marina *** Muzika: *** Ancient Egyptain Music ***
4 Comments
|
Google Website Translator
♫♪♫ Relaxing music ♫♪♫
。✿*゚‘゚・✿.。..:。✿*゚ Putopisi / TravelsAuthorGordana Pavlović Archives
May 2019
|